| harambaša | m (sg. N harambaša, G -e, pl. N -e) tur. harami başı; hajdučki starješina; zapovjednik, harambaša; razbojnik. H (s. v. ), B (s. v. dux; harambaša), P (s. v. hemerodromus 373). Voğ i harambaša … vojske Davidove … neprijateļe pobi i zatre. Bel prop 83. Makar, Stojan – tolvaji i još drugi nekoji – harambaše. Velikov 58. Harambaša biti je hotel. Lovr zap 79. |
