(i Harmica)f (sg. N harmica, G -e, A -u, L -e 3, -i Krist anh 168, Danica 1841, 41, pl. NA -e, G harmic, I -ami) mađ. harminc »trideset«.
1. porez, carina u visini tridesetog dijela vrijednosti robe, tridesetnica; porez općenito; usp. dača, malta 1, maltarina, štibra. B (s. v. arabarches, exsolutio, metaxa, pedagium, poriaticum, publicum, vectigal; harmica), J (s. v. tricesimus). Plemenit človek … nie dužen dati ni dače … ni malte ni harmice. Perg 18. Na putu za maltu, harmicu … potreben strošek gospon iz svojega platiti mora. Urb 9. Povekšavańe vsake fele harmic i maltih potrebuje [se]. Bank 4.
2. carinarnica, mitnica. Kraļevske harmice i pošte onud izdiguju s. VDA 11, 241. Imaju se [oni] … pod mejašnu … harmicu postaviti. Ogl 4.
3. Harmica stari naziv za zagrebački trg, danas Trg bana Josipa Jelačića. Išla [je] po vodu … pod večer polag Harmice. Starine 25, 5. Fakini z Harmice. Krl 94.
