m (sg. N heretnik, A -a, pl. N -i 12, heretnici 4, G heretnikov, A -e, I -i) srlat. haereticus.
1. krivovjerac, pristaša učenja koje se ne slaže sa službenom teologijom crkve; heretik; vjernik nekršćanske religije; poganin; usp. eretnik, jeretnik, krivoverec. H (s. v. ), B (s. v. ), J (s. v. haereticus). Jesu pak [oni] heretniki ki blazne. Vram post A, 72. Vnogi poganini, Turci, Židovi i heretnici ńu [Devicu Mariu] jesu vnogo hvalili. Habd zerc 579. Heretniki govore onak od Boga kak pravo štimaju i veruju. Zagr I, 204.
2. koji ne vjeruje u Boga, nevjernik, ateist. H (s. v. ).
