Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

m (sg. G hisopa, A hisop, I -om) lat. (iz grč.)hyssopus.
1. bot.
a. mirisna biljka iz porodice usnača, pipan, miloduh, išop, izop,Hyssopus officinalis; ljekovito sredstvo s izopom; usp. hišop. Z hisopom me ti operi. Danica (1843) 4.
b. u svezi beli ~ (vjerojatno)isto što ~ 1. a, isop 1. Sleza … hisopa beloga i za 1 žlicu semena lenenoga … vu friškem mleku kuhaj. St kol (1866) 144.
2. koplje od trske (vjerojatno pogrešno pučkom etimologijom od grč. hysos »koplje«). I ovi napuniju gubu z octom, natekneju ńu na hisop i podaju k ńegvem vustam. Ev 104.

m (sg. N hišop, G -a) bot. isto što hisop 1. (i ista etim.). B (s. v.   hyssopus).  Šalamon … se je dišputuval od dreva cedra … tja do hišopa ki iz zida raste. Škv hasn 59.