Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: huncvut

huncvut

m (sg. N huncvut, G -a, D -u, pl. N -i, G -ov) njem. Hundsfott; usp. huncfut, huncmod, huncmut.
1. vragolan. Huncvuta je špotala. Starine 25, 75.
2. ništarija. Jesu mu, je, huncvuti, tati, jednu kožu odrezali i odnesli. Brez mat 12.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU