| husita | m (pl. N husite, G husit) vjerski sljedbenik Jana Husa, husit; usp. husijanec, hušita. Modrice pako kotere je videti na svetoga onoga kipa obrazu jesu od eretnikov husit i Tatarov včińene. Habd zerc 477. Husite krivoverci na Jasnu goru navalivši (bilješka).Gašp IV, 666. |
| hušita | m (pl. N hušite) isto što husita. Gda su hušite heretniki tolvajskem zakonom … razbijali, gospodin neki … v ruke im je prišel. Habd ad 161. |
