Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: imenovnik

imenovnik

m
1. gram. nominativ; usp. imenit 3. B (s. v. ). Je jih [padań] 7, najmre: imenovnik, roğenik, dajevnik, tužnik, zovnik, odnosnik, pajdašnik ali orudelnik. Ğurk 56.
2. isto što imenik 2. J (s. v.   nomenclator).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU