impf. (inf. izhajati; prez. sg. 1. izhajam, 2. -aš, 3. -a, ishaja, pl. 1. izhajamo, 2. -ate, 3. -aju; pridj. akt. sg. m. izhajal, n. -o, f. -a pl. m. -i, f. -e; ptc. prez. sg. N m. izhajajuči, n. -e, f. -a, G f. -e, A f. -u; pril. prez. izhajajuči) usp. ishağati, ishoditi, istekati, narağati se, narajati, shağati, shajati, shoditi1.
1. napuštati kakav prostor (iz unutra prema van ), izlaziti; napuštati kakvo mjesto, odlaziti. H (s. v. izhajam), B (s. v. demeo … dole idem … izhajam … odhajam, egredior … izhajam … iz hiže … iz domovine ziti, erumpo … z naglostjum van izhajam … van z nahripļeńem izsipļem se, evado … izhajam ali zhajam … izgazujem, exeo … izhajam … izešel sem … iziti z hiže … ziti z varaša, expato … na dalek put izhajam; izhajam5. … izhajam iz hiže). izhodim s uputom na izhajam), J (s. v. exeo … izhajam … izhağam … van idem, oriens … izhajajuči … van iduči, profectitius … od koga dohajajuči … odkud izhajajuči). Nektere v navade imaju … gusto krat na vrata izhajati. Habd ad 585. Katani morali su denes izhajati. Velikov 100.
2.
a. pojavljivati se izlazeći iz čega (o neživome).B (s. v. alvinus … to je otok terbuha ki od slezene i pļuč po čreveh dole izhaja, alvus … kaj je zdola želudca a navlastito najzdolńe črevo čez koje smrad izhaja, colon … veliko i debelo črevo z kojega lajna farbu onu z kakvum vun izhajaju jemļu, manna 2. … lepa duha ka iz mertveh tel ali grobov s. ļudih izhaja, mano 2. … znam odkud te dim zhaja ili znam odkud se kadi, meatus 3. … jamice čez koje pot z tela izhaja). Duha kruto vugodna … je izhajala. Gašp I, 761. Iz izhoda sprave, kud scalina teče, smerdlivi lepčasti gnoj izhaja. Živinvrač 135.
b. pojavljivati se, izlaziti (o nebeskim tijelima, atmosferskim pojavama i sl.).B (s. v. aequinoctium … Sunce izhaja vu jutro ob šeste … nazopet ob šeste popoldan zahaja, apeliotes … veter iztočni … zdolëc … i podsunčeńak kajti vkup suncem izhaja, exoriens … izhajajuči … izhajajuča … izhajajuče … izhodni … sunce zhajajuče, orior 2. … izhajam … iztečem … niknem … izteče sunce … izhajaju zvezde, renascor 3. … izhajam … izhajajuče sunce; izhajam 9. … izhajam … kaj se od sunca navlastito jemļe). Angeli … niti slobodno smeju gledati zavoļ velike svetlosti odonde izhajajuče. Bel prop 50. Matija … je došal na brod kada je sunce izhajalo. VZA 5, 108. Iz neba čujena je germlavica i viğena lisikavica izhajati. Gašp III, 241. Tam kraju gde sunce ishaja i cvetje gde vu njem se hmiva … tam opet bum miren i vesel. Pav pop 38.
3. izlaziti iz stanja, situacije u kakvima se prije bilo. B (s. v. devio … zabluğujem … zabludil sem … zhajam … izhajam z puta), J (s. v. obsolefio … prehajam … na starinu idem … iz navade izhajam), X (s. v. luctor … elluctor … boreč … iz česa izhajam).
4. nicati (o biljkama).B (s. v. mamma 4. … pupje iz kojega sveržice izhajaju, oxys … petolista trava … kajti ju kukuvača rada zobļe i onda počne kukuvati gda ova trava počne izhajati, proserpo 2. … trava izhaja, pullulo 2. … izhajam, pullulus … mladica nehasnovitoga tersa i ostaloga dreva tak iz korena kak iz stebla izhajajuča; izhajam 9. … izhajam … more se reči i od drača … trav … žitka s uputom na izniknujem ). fig. Z čista serdca cvet izhaja, večni žitek tak dohaja. Mal kal 27.
5.
a. izvirati (o vodi).B (s. v. prorumpo … zdenec izvira … izhaja). Potoki … su iz paradižoma izhajali. Habd ad 43. Potoki iz zvirališč izhajaju. Vitk 155.
b. istjecati; izlijevati se. B (s. v. izhajam 2 … izhajam … gda se od vode govori … ar velimo iziti … izešle su vode).
6.
a. nastajati; postajati. B (s. v. aorta … sila najvekša koja iz leve strane serca izhaja i duh živuči po vsem telu razpušča i toplinu po žilah, coorior … skup izhajam, fluo tisk. fluxo …izhajam … narajam se, oriens … izhajajuči … nastajajuči … nastajuči den … izhağajuča svetlost, proficiscor 2. … izhajam … dohajam … počińam se … žile izhajaju od serca, provenio … izhajam … nove meštrie izhajaju, profluo 2. … iz kojega vust slajše od meda govoreńe je izhajalo; početek … početek z kojega kaj izhaja), J (s. v. deuteropathia … bol iz druge izhajajuča kakti glavna bol iz mlahavoče želudca), X (s. v. venio … evenio … izhajam … pripetjam se, venio … provenio … izhajam). Ona … pelda … vnogem … izhajala je iz ļubavi domovine. Kerč najvr 14. Duh sv. izhaja od otca i sina od veka. Katek 8.
b. dolaziti, nastajati kao posljedica, proizlaziti. B (s. v. colon … veliko i debelo črevo z kojega lajna farbu onu z kakvum vun izhajaju jemļu i otud izhajajuči beteg colicus dolor zove se, proficiscor 2. … od lažļivoga početka izhaja halabuka). Tri redovni ļudi … su se gustokrat gostili i, kaj z toga vnogokrat izhaja, nečisto z nečistemi ženami živeli. Habd zerc 271.
c. objavljivati, najavljivati; pokazivati. B (s. v. prodeo … izhajam … na očito iziti … dati se videti … proditur … izhaja se, promano … iztečem … izhajam … glas izhaja, surgo 3. … izhajam … glas zhaja; izhaja se … proditur).
7.
a. vući podrijetlo, potjecati. B (s. v. oriundus … izhajajuči … izhajajuča … izhajajuče … iz slavnoga orsaga zhağajuči), J (s. v. etymologus … izpeļavec … razložitel iz korena reči koje odkud izhaja). Bližńi ki z kumstva ali švogorstva izhajaju ne mogu svedočiti poleg roda, kuma, švogora etc. Habd ad 214. Akoprem od zvunskeh izhajal bi preğeh, on vindar kako … sin domovine sebe za ńu … alduval bi. Kerč dužn 15.
b. isto što rajati II. B (s. v. nascor … rodim se … rajam se … izhajam … roditi se od koga k čemu).
8. sličiti. Terbuh ńegov više na čerlenu kak fioličnu farbu izhaja. Pom 16.
9. izdizati se. Ovu cirkvu iz dalka lepo je pogledati, zaradi velikeh pet turnov kteri iz ńe visoko izhajaju. Habd zerc 457.
10. u svezama glas ishaja v. glas; ~ ispod vode izranjati. B (s. v. izhajam 4. … izhajam izpod vode); ~ na svetlost pokazivati se. B (s. v. izhajam 10. … izhajam na svetlost); ~ iz betega ozdravljivati. B (s. v. izhajam 7. … izhajam z betega … ozdravļujem); ~ iz časti bivati svrgavan (o časti, položaju, službi itd.).B (s. v. izhajam 13. … izhajam iz časti); ~ iz kolotečine v. kolotečina; ~ iz pameti v. pamet; ~ z dela / truda završavati određen posao. B (s. v. izhajam 11. … izhajam z truda … dëla); ~ z naglostjum / nahripleńem nahrupljivati. B (s. v. izhajam 3. … izhajam z naglostjum … nahripleńem).