| jedinoroğen | adj. (sg. N m. jedinoroğen, -i, n. -o, f. -a, GA m. -oga, L m. -em) jedinorođen; usp. jedinorojen, jednoroğen, jednorojen. H (s. v. ), B (s. v. unigena, unigenus; jedinoroğen … jedinoroğena … jedinoroğeno … jedinek, roğen), J (s. v. unigena). Sina svojega jedinoroğenoga … je [Bog] dal i poslal na svet. Bel prop 46. Tak je Bog ļubil ov svet da bi svojega jedinoroğenoga sina dal. Evang 77. Ježuš Krištuš je jedinoroğeni sin Boga otca. Katek 12. |
