f (sg. N jerebica, GD -e, A -u, pl. NA -e, G jerebic, I -ami).
1. zool.
a. jarebica,Perdix perdix; usp. jareb, jarebica. B (s. v. afflatus, cacabo, perdix; jerebica, kokošica 2), J (s. v. attagen), P (s. v. attagen 475). Ptičar ne listor jerebice nego i male … zebice mrežum pokriva. Habd ad 622. Hotel [bi] znati kuliko je bilo jerebic, a kuliko brańugov. Šil 273. Jerebice i terčke sad lovi po sečah i germju. Danica (1842) 98. fig. Jerebica, moja ptica, ah kamo si zletela? Pop i nap 31 b.
b. u svezama latinska ~ vrsta jarebice. B (s. v. perdix); muška ~ šljuka,Scolopax usticola. B (s. v. rusticula).
2. bodljast tobolac kestena i sličnih plodova. Jerebica f. die stacheliche Schale von Kastanien u. dgl. Krist anh 15.
