Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adj. isto što kńast. J (s. v.   mancus).

adj. (sg. N m. kńast, n. -o, f. -a, pl. N m. -i) koji ima oštećenu ruku ili nogu, kljast, sakat; usp. čukļast, čukļav, klast, klastav, kļast, knast, kńastav, krńast 2, krńav. H (s. v. ), B (s. v.  brachium, captus, caput, carmen, cutzos, depravo, lacer, mancus, mutilus;  kńast), X (s. v.   mutilus).  Hote li gorestati … kńasti? Mul pos 437. Zakaj … spozabļujete se iz bogcev koji … kńasti niti si novca … zaslužiti ne mogu? Krist blag II, 246. Mutilus, a, um … kńast /tisk. kujast/, kerńat. Syl 1, 299.