m (sg. N kaluğer, G -a, I -om, pl. N -i, D -om, A -e) grč. kalógeros.
1. redovnik, monah općenito, kaluđer; usp. kaļuğer. Mahomet po napučeńu … Laba kaluğera Alkoran pisati počel je. Vitez raf 52.
2. pravoslavni redovnik. H (s. v. ), B (s. v. popa; kaluğer … monachus thracius … valachus). Vlahi i Gerki zavezańe i čistoču redovničku hvale i preštimavaju, vnogi pak i obderžavaju, kakti su kaluğeri. Mul pos 364. Zakona jesu [Albanci] zjedińenoga gerčkoga, svoje redovnike zoveju kaluğere. Danica (1842) 34.
