Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: kadilničar

kadilničar

m (sg. N kadilničar, pl. N -i) onaj koji nosi kadionicu, kadioničar; usp. kadilnik, kaditel. B (s. v.   thuriferarius).  Pred nebom, koje su plemiči … nosili, išli su kadilničari. Danica (1842) 35.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU