Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: kalamar

kalamar

m (sg. N kalamar, pl. N -i) tal. (iz lat.)calamaro.
1. zool. sipa,Sepia loligo i(li) liganj,Loligo vulgaris; usp. kolomar 1, kolomarič. H (s. v.  kalamar riba morska), B (s. v.  loligo … kalamar riba morska ka mesto kërvi vu sebe ima tintu; kalamar 2. … kalamar riba morska), J (s. v.  loligo … kalamar … morska riba černu kerv imajuča kakti tinta). Der Blackfisch, kalamar, sipa. Mat gram 272.
2. isto što tinta. B (s. v.   kalamar  s uputom na tinta).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU