| kalvin | m (sg. N kalvin, pl. N -i, G -ov, D -om, A -e) pristaša kalvinizma (po Jeanu Calvinu ); usp. kalviništa. B (s. v. protestantes tisk. calvin). Gerke, luterane i kalvine z vsemi načini vabila je ona [Terezia] da bi se k Bogu obernuli i pravu veru prijeli. Mal krep 16. Novi kolendar ili popravļeno juliuševo leto isti kalvini i luterani za potrebno spoznali i prijeli jesu. St kol (1866) 9. |
