Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: kamenuvati

kamenuvati

impf. i pf. (inf. kamenuvati; prez. sg. 1. kamenujem, 2. -eš, 3. -je, pl. 3. -ju; imp. pl. 2. kamenujte; pridj. akt. sg. n. kamenuvalo, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. kamenuvan, f. -a, n. -o, I m. -em, pl. N m. -i, A f. -e) ubiti, ubijati zasipajući kamenjem, kamenovati; usp. kameńe 4. H (s. v. ), B (s. v.  cooperio, incesso, lapidatus, lapido; kamenujem, kamenuvan), J (s. v.   lapido),  X (s. v.   lapis).  Jakop … z predikalnice dole veržen, kamenuvan be. Vram kron 19. Židovi htihu kamenuvati Jež[uša]. Vitez zor 5. Jeružalem … kamenuješ one ki su k tebe poslani. Evang 11. Vsi jesu na ńega navalili kakti blaznika, zvun varaša ispeļali da ga onde kamenuju. Krist žit I, 203.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU