Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adj. (sg. N m. karliv, n. -o, f. -a, A f. -u) isto što karļiv. B (s. v. ), J (s. v.  contentiosus, jurgatorius). Na ženu … [muž … se] nameri turobnu, karlivu, ali ka je zločesta gospodarica. Habd ad 65.

adj. (sg. N m. karļiv, f. -a, G f. -e, I f. -um) svadljiv; usp. karkļav, karliv. B (s. v.  contentiosus, litigiosus, rixosus). Vnoge [su] žalosti ako deca dobra nesu, nego su … nepokorna, rasipļiva, karļiva. Habd ad 65. Od hiže kapļive i žene karļive oslobodi nas Bože! Danica (1838) 85.