Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: kaur

kaur

m (sg. N kaur, pl. N -i) arap. gavur; muslimanski naziv za kršćanina, nevjernik; usp. kaurin, kavur, krščenik. B (s. v.   Christus  s naznakom da je tur.; kaur s uputom na kerščenik, kerščenik s naznakom da je tur. ). Veruj sinko meni … kaur te z vrimeni još lahko zadavi. Zrinski 22. Sad su preveč ļuti prot' nam Moškoviti, Kauri. Mal isp III, 19.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU