| kikla | f (sg. A kiklu, L -i, pl. A -e) etim. v. kikļa. |
| kikļa | f (sg. N kikļa, G -e) njem. dijal. Kickel; ženska košulja, suknja, posebno u narodnoj nošnji; haljina; usp. kikla. B (s. v. amictorium … kikļa … nekoi kitla … rubača …košuļa s naznakom da je dalm. iz tenkoga i kruto beloga platna divojačka; rubača 2. … rubača divojačka ili kikļa iz tenkoga i beloga platna). 1 ženska kikļa z čerlenim tiptikom prebirana. Beh 13. Za delo jedne lepe mağarske ženske oprave (Galakleid) … to je jednoga midera i kikļe … R 4. Limit 9. |