| klanańe | |
| klańańe | n (sg. N klańańe, G -a, L -u, I -em) gl. im. od klanjati se; klanjanje, iskazivanje najveće počasti, pobožnosti (o Bogu ); usp. klanańe. B (s. v. adoratio; kipočastje), J (s. v. adoratio). Bogu [je] drago … da mu se vsi klańaju klańańem … Bogu pristojnem. Bel prop 110. Ni cirkve vu koju ne bi videlo se više nedostojnosti nego klańańa i pobožnosti. Matak I, 451. |