Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: kolovoğa

kolovoğa

m (pl. N kolovoğe).
1. isto što kolovod. B (s. v.  chordus, cinaedus, praesul, saltator;  kolo).
2. začetnik, vođa, kolovođa; usp. obraček 3. B (s. v.  agitator, politicus), J (s. v.   primipilus).  Šest jezer obruženeh stoje okolo varaša toga … Znaš li ti gde kolovoğe prebivaju? Strel 30.
3. poglavar. B (s. v.   praesul).
4. kočijaš, kormilar. B (s. v.   auriga).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU