| kopčiti | impf. (inf. kopčiti; prez. sg. 1. kopčim; pridj. akt. pl. m. kopčili) etim. v. kopča; spajati krajeve odjeće ili obuće kopčama; usp. kapčiti. B (s. v. fibulatorium, fibulo; kopčim), J (s. v. affibulo, appango, fibulo). Haļe su listor z jednum kopčum kopčili. Škv hasn 147. Knüpfen v. a., kopčiti, zakopčiti, vuzlati. Krist anh 115. |
