adj. (sg. N m. kosmat, -i, n. -o, NV f. -a, G m. -oga, f. -e, A m. kosmat, -oga, n. -oga, f. -u, I n. -em, f. -um, -om, pl. N m. -i, N f. -e, G m. n. f. -eh, A n. -a, f. -e).
1. dlakav, obrastao dlakama, pun dlaka; usp. ruńav 1. H (s. v. dlakami obrasel, gusenica kosmata, kosmat), B (s. v. amphimalla, ascopera, auscaripeda, braca, braccatus, cauda … cauda villosa … kosmat … ruńav rep, corcholipis, depilis, durus, hirsutus, hispidus, pilosus, repumicatio, riscus, spongiosa, villosus; kepenek, kosmat, kuštrast s uputom na kosmat, ladica, opica, pavuk, škrińica, žakļinec), J (s. v. carbatina, crinisatus, hirsutus, hispido, hispidosus, honicomis, oniscus, pilo, pilosus), P (s. v. corbarinae 169), X (s. v. vello). Z druge strane kače Megaera vražica nosi tri, pred moja, vse kosmate, lica. Jurj 25. Ižak starac … tipluč vrat i ruke kosmate, veroval je boļe tipańu nego glasu i čujeńu. Gašp II, 116. Na ovo steklo ako človek najmenšu buhu gleda, ńu kosmatu i veliku kakti medveda spaziti more. Danica (1835) 11. Počme [mužek] kleti: Iš nesnago kosmata. Matoš vid 55.
2. fig. oštar, trpak pri okusu. P (s. v. austerum 806).
