Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: krajcar

krajcar

m (sg. N krajcar, GA -a, pl. N -i, G -ov, L -ih, I -i) njem. Kreuzer; vrsta sitnog njemačkog i austrijskog kovanog novca, krajcer; novac općenito; usp. krajcer 1, krejcar, križačec, križnik 1, križonos. H (s. v. ), B (s. v.  drachma … sedmica ili 7 krajcarov, drachmisso … kupujem za sedem krajcarov, scutatus, triens;  krajcar), J (s. v.  conciger, drachma). Kupil sem bil teda vina … vsaki pint po pet krajcarov. Var mes 106. Ako taki nimam nit krajcara vu žepu … zato sem vendar vesel. Velikov 58. Pervļe z mertvog … kak z bogatog krajcar dobiš. Horv kal-a (1832), 36. Rajši momu siromahu z dvema krajcari, nego tvomu bogatašu z dvema jezeri. Vil 24.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU