Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: krivo

krivo

adv.
1. neravno. H (s. v. ), J (s. v.  indirecte, oblique, pravè … krivo … neravno … zvińeno).
2. lažno, neistinito. H (s. v.  ki krivo priseže, krivo), B (s. v.  confuto, probrum … krivo ženu radi kurvareńa obtužiti; krivo 2, krivorotnik … tak on koi krivo priseže … kak koi proti prisege svoje čini, obtužujem, prisežem … visoko priseči … prav priseči … prisežem zakaj god … prisežem krivo), J (s. v.  calumnia … lažlivo i krivo suprot komu govoreńe ali potvoreńe, columniose, limus … potmajno … krivo … iz strane ali škiļavo pogledati, paralogismus … krivo … neistinito govoreńa speļavańe). Proti počteńu krivo, jalno i lažuči nepravdeno govore. Vram post A, 25. Prisegal sam krivo jedan dan stokrat. Magd 93. Hoču … odpovedati da sem krivo … povedala na Baricu. VZA 6, 222. Koi navčen je lagati, navadu ima i krivo prisigati. Danica (1843) 25. Triput prisegne krivo v jenoj jedinoj minuti. Krl 122.
3. nepravedno. H (s. v. ), B (s. v.  allatio, calumnior, calumniose, criminatio, crimen;  krivo), J (s. v.   injuste).  Tonač včiniše da bi Ježuša krivo ali jalno vlovili i vmorili. Vram post A, 82. Siromaško [bogatec] krivo derži. Habd ad 1017. To ne istina, krivo me tužite. Fuč 139.
4. na nepošten način, nepošteno; usp. po krivice s. v. krivica, po krivičneh putih s. v. krivičen. Vnogo je on krivo dobil. Habd ad 723. Tuğega blaga krivo doblenoga del prijeti [greh je]. Mul šk 17.
5. pogrješno; usp. sfaleno. B (s. v.   barbarizo;  pritiska … krivo navudren), J (s. v.  depravo … krivo činim … i ono kaj je pravo včińeno na gorje obračam … izkrivļujem, mendose … sfaleno … krivo). Gerki proti duhu svetomu jesu zagrešili … vu ńega krivo verujuč. Mal krep 7. Bog je opomenul svetu Devicu da ona ne bude krivo včinila. Krist žit I, 10.
6. u im. službi: nepravda; uvreda. Žalujem se za vse grehe moje … kajti sem … Tebi žal, krivo i nedostojno včinil. Mul zerc 28. Nigdar ne postavļa [kerstčenik] napervo da mu se krivo čini. Verh 303.
7. izr. biti (komu) ~,~ se (komu) videti biti žao (komu).Vudri po ńem, ni m[u] krivo. Popevke 198. Je li ńim se krivo ne bi vidlo ńega z prijatelstvom proti … Slaviju zbantuvati. Velikov 87; ~ imeti ne biti u pravu. Vkańujem se, krivo imam. Fuč 432. Vsigdar hoče [človek] imeti pravo i nigdar krivo. Verh 238.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU