Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

f (sg. N krugla, I -um, pl. N -e) njem. Kugel; križano s hrv. krug.
1. puščano ili topovsko zrno, metak; usp. globuš 6, kruglo 3, krugļa 2, kugla 2. Ogńene krugle iz dna van dukajuče zežgale jesu orudje težakov. Hištor 84. Na to spruži Grimes … pištolu na prezidenta koja je z kruglum i olovum nabita bila. Nov horv 107.
2. isto što kuglin. P (s. v.  coni … krugle … jesu stupiči okrugli 323).
3. isto što štuca. B (s. v. ).

f (sg. N krugļa, A -u, pl. N -e) etim. v. krugla.
1. isto što kugļa 1. B (s. v.   globus;   kugļa).
2. isto što krugla 1. Krugļu iz nog [mu je] zvadil. Nov horv 218.