f (sg. N keruna Vram post B, 81, kruna, G -e, A -u, L -o, I -um) etim. v. koruna; kruna.
1.
a. isto što koruna 1. B (s. v. corona s naznakom da je dalm., diadema s naznakom da je dalm., s. v. habitus; kruna s uputom na koruna), J (s. v. corona). Največa gospoda najpervo te priti, z kraļevum palicum, z krunom se svetiti. Magd 61. Sedem fagabuntov, pepelnički mački, Sent Ištvanovu Krunu pelaju na tački. Krl 96.
b. fig. sam vladar (car, kralj i sl.)kao nosilac vlasti. Mili gospodine i kruno junačka, dobri Zrinski bane. Zrinski 188.
2. kršć.
a. vijenac ispleten od trnja (kao simbol mučeništva Isusa Krista).Ne daļe vas peļam do ternove krune. Citara 186.
b. nebeska slava. Blažen je on človek ki zderža … skušavańa ar … hoče keruno ili venec žitka vekivečnoga prijeti kotero Bog obečaval ovem ki ńega ļube. Vram post B, 81.
