| kučina | f (sg. N kučina, G -e, I -um, pl. NA -e, I -ami) neobrađeno vlakno koje ostaje kao otpadak pri preradi lana i konoplje; kučina; usp. kudeļa 2, kudiļa, pozderje. B (s. v. spissamentum, stupa; kučine, tverdim, zatik, zatverğujem). Ovda to dokončavši one kučine v ogńu je požgal. Starine 25, 10. Grebenaju [lan] na grebenu da tak pozderje i kučina van ispadne. Rob I, 145. |
