| kušter | m (pl. N kuštri, G -ov) dlaka; čekinja; kostrijet; usp. dlaka, kuštra, kuštrina. B (s. v. apospasmata … smrad i vońba vsakojačka koja vu mozolu ili natečeńu kakovom napravļa se i zraste kakti gnoj … dlake … kuštri i ostalo, cilicium; griva końska). A Ivanova svita je bila z kuštrov kamilskih. Vram post A, 10. Aldovniki [su se] vu oštro iz kuštrov napravļene oprave vu cirkvi oblačili. Danica (1846) 59. |
