Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

f (sg. N kugla, G -e, pl. N -e, L -ah, I -ama) etim. v. kugļa.
1. isto što kugļa 2. Tak čudni su kipci vu kuglah tih plavih. Domj sunc 4.
2. isto što krugla 1. Ogńena kugla na nepriatelski nasip … hičena ves ńihov prah puškeni je vužgalo. Prid kron 80. Z štrikom o vratu, s kuglama v drobu. Krl 139.
3. u svezi ~ podspičasta geom. stožac. Conus … čep, kugla podspičasta. Syl 2, 412.

f (sg. N kugļa, A -u, I -um, pl. NA -e) njem. Kugel; usp. globuš, kruglin, kruglo, krugļa, kugla, oblica.
1. geom. tijelo kojemu su sve točke na površini jednako udaljene od središta, kugla. B (s. v.   globus).  Zemļa primerom ovoga računstva bi morala biti zveršeno oblo ili kugļa zveršeno okrugla. Danica (1840) 16.
2. ono što ima oblik kugle; kugla (obično u kuglanju).B (s. v.  globuš 5, kugļa). Smert pobere [poglavare] kakti petļare, krajl kuglinov tak se z kugļum tresne kakti kuglini. Škv hasn 12. Formos … [je] našel vsakojačka redna orudeļa i coperne pečati, koje … z nebeskum kugļum i dalkokaznikom takaj je odnesel. St kol (1819) 215.
3. isto što krugla 1. Ali kada kugļe sim tam fučkati čul bum, ova misel … bude mene stegnuvala. Velikov 59. Kak ğeğerno Löban brani akoprem ga kugļa rani. Danica (1834) 75.
4. isto što kuglin. B (s. v.   oblica),  J (s. v.  conus, pyramis).