f (sg. NV -a, D -e, A -u) f. od m. kum.
1. samostalno i u svezi krsna ~, ~ na krstu kuma, svjedokinja na krstu, potvrdi; usp. krsni, krst, majka. H (s. v. ), B (s. v. commater; kuma), J (s. v. commater, lustricus). I moje gospe kume velika se je videla pred očima megla. Habd zerc 39. Pokojna [mati Petra Sermagea] … kerstna kuma moja bila je. Kerč dužn 13. Za novorodjeno dete ziščeju se kum i kuma, koj dete na krst odneseju. Građa 8, 419.
2. (u oslovljavanju)prijateljica (v. kum 2). Pripovedajte, kuma, kak je bilo. Prp bistr 18.
