adj. (sg. N m. lasast, f. -a, A f. -u, pl. A m. f. -e).
1. koji ima kosu; koji ima bujnu kosu; koji je obrastao dlakom ili kosom; dlakav; usp. kečkast, kosast, lasat, lasnat. H (s. v. ), B (s. v. acersecomes, atricapillus, caesariatus … z ruganemi i velikemi lasi … lasast, capillatus, capillosus, comosus, crinitus, pilatus, pilo; kečkast s naznakom da je dalm., lasast), J (s. v. caesariatus, capillatus, comatus, comosus, crinior, hispidosus, pilo, pilosus), X (s. v. caput). Lasaste, cifraste, nesramne hiža tvoja naj ne vidi. Habd ad 585. Jesem božica koja … letim, na obrazu lasasta, odzada prilika plešiva. Zagr razg 18.
2. končast, vlaknast (o bilju).B (s. v. fibratus), J (s. v. panicula). Kada su [artičoke] kuhane, zvadi van … lasastu mezdru izreži. Birl 132.
3. u svezi zvezda lasasta repatica. B (s. v. cometa).
