| leposlovka | f (sg. N leposlovka, G -e) znanost o lijepom govorenju, znanost o govorničkom umijeću, retorika; vještina govorenja, govorništvo; usp. blagorečnost, dobrogovoreńe, dobrogovornost, mudrosložno govoreńe s. v. govoreńe, izgovornost 2, krasnorečnost, leporečnost, leposloveńe, leposlovleńe, liposlovka, retorika 1, slovorečnost, složnogovor, složnogovoreńe, složnogovorlivost, složnogovornost. B (s. v. rhetor … leposlovëc … navučitel leposlovke … vučenik leposlovke, rhetorica … leposlovka … znanost lepoga govoreńa; retorika … leposlovka). |
