f (sg. N lovarika, G -e, I -um) etim. v. lavorika.
1. bot. isto što lavorika 1. H (s. v. lovarični, lovarika), B (s. v. ).
2. lovorov vijenac kojim se ovjenčavaju kraljevi, ratnici, pjesnici i drugi u znak slave; usp. lauruš 2, lavorična koruna / rama s. v. lavorični, lovarična koruna s. v. lovarični, lovorni venec s. v. lovorni. H (s. v. lovarikum koruńen), B (s. v. lovarika … kraļevska, lovarikum koruńen).
