f (sg. NA luč, G -i, I -jum Starine 25, 66, Rak duh 4, -i Krl 27, pl. NA -i, G -ih, I -mi Starine 25, 58, Zriń 143)usp. bakļa, ļuč.
1.
a. posebno otesana duga trijeska (premazana smolom ili voskom)koja zapaljena služi za osvjetljavanje; baklja, svjetiljka. H (s. v. bakļa, ļuč), B (s. v. candela, daduchus, dies … perva luč … sveča noči … kajti se teda opervič donaša vu hižu, teda; bakļa, luč), J (s. v. fax). Da v jamo ne opadnu … luči v rukah goruče nositi imaju. Vram post B, 6 a. Niedne onde … nigdar ne bude sveče, niedne luči. Habd zerc 282. Ona okolu ńega z goručemi lučmi obhağa. Starine 25, 58. Na skorom svetlost od lučih spazila se je. Zriń 45. fig. Na sredi neba je [Gospon] svoje nosil luči. Jurj 128. Zapoved je svetnica, a zakon je luč. Krist žit 1, 268. Za luči biblijskom kak za vanzhajanjem vapim. Krl 27.
b. svjetlost, svjetiljka općenito; usp. lučerna. V kmici, v pivnici, brez ikakšne luči, čul se je veter kak v praznini huči. Krl 140.
2. komad drveta (obično borovine)koji služi za potpaljivanje ili kao baklja. B (s. v. candela). Nima se … trešče, luči i drugo drevje na peči … postavļati. Pogor 4. Muške glave … naj luč tešeju. St kol (1866) 116.
3. u svezama lojena ~ lojanica. Na najžeh, v noči pri lojene luči, medikuša peklenska dvojmba muči. Krl 105.
