| ļuknast | adj. (pl. N m. ļuknasti) etim. v. lukńa; isto što lukńast. I klecala vsa su poterta, krovi ļuknasti. Gašp III, 380. |
| ļukńast | adj. etim. v. lukńa; isto što lukńast. J (s. v. fistulo, foraminatus, ocellatus, porosus). |
| lukńast | adj. (sg. N m. lukńast, A m. -i, pl. N f. -e) etim. v. lukńa; koji je pun rupa; šupalj, porozan; rahli; usp. ļukast, ļuknast, lukńast. B (s. v. cavaticus, exesus, fistulosus, foraminosus, multiforatilis, multiforis, ocellatus, porosus, pumicosus, rimosus … lukńast … škuļast … pun razpučin … reških), J (s. v. multiforatilis, pumex, pumiceus … rahlokamenit … iz lukńastoga kamena, pumicosus). Stene [bile su] … povsud lukńaste. Lovr ker 9. Preklel je [Tonček] sveca i mater još: da bi bar našel lukńasti groš. Vör 27. |
