f (sg. N lupina, GL -e, A -u, I -um, pl. NA -e, G lupin, L -ah) lupina, ljuska; usp. kora, lupańa, lupińa, luska, mehuna, odrezek, odvržek.
1. mekan i tanak ovoj u kojem se nalazi sjeme ili plod; usp. luščina, lužğina. B (s. v. carina, cortex). Stuci češńaka luka sredinum i lupinum … maži na rukah. Medik 13. Prah po olupleńu lupin takaj istu okornost zevsem zgubi. Danica (1835) 27.
2. tvrd i suh ovoj u voća. B (s. v. nux, putamen, testa; orëh drevo … ko orehe hoče jesti pre lupine mora zgristi). Nuterńa pak lupina [oreha] … bila je tak tverda kakti najtverdeša kora od želve. Rob I, 84. Orehove lupine (naslov).Horv kal-a (1829) 35.
3. vapnenasti ovoj jajeta. B (s. v. putamen testa; lupina). Navučala ju je … da lupine jajčene spuhava i takove lupine prazne pod kokoš dene. Starine 25, 96. Jajce černe kokoši moči v jakem octu na suncu dok lupina omehkša. Mikl izb 126.
4. vanjski tvrdi ovoj u nekih životinja (npr. školjaka, puževa, rakova ); usp. ļupina, ļupińa, ļuska 2. B (s. v. cochlea … lupina …puževa, concha … vsake fele riba ka je v školke ali lupine … morski puž … 2. škoļka ribja … lupina puževa,testa … lupina lešńaka … puža … oštrige; lupina … lupina puževa), P (s. v. pisces turbinati … ribe vu luskah ali korah zaviatih kak jesu lupine pužev 993). Na jakom octu i one rakove lupine posuši. Luič 79. Živoga puža iz lupine znemi, posipļi z soļum [i] z onum penum maži. Mikl izb 139.