Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: maroniti

maroniti

m pl. (N maronitov) kršć. sljedbenici Ivana Marona, maronit, maroniti; usp. maronite. Za kardinali ideju patriarki, kojeh je 12 najmre: carigradski … lisabonski … tri antiokenski gerčkoga zakona, kakti melkitov, maronitov i siriance. Danica (1842) 20.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU