| meğimorje | n (sg. NA meğimorje, G -a, L -u, pl. N -a, L -jih) otok; usp. medmorje, meğmorje. B (s. v. canariae, chia, consido … nastanujem se … nastaniti se vu meğimorju, insula, samius … saminski … iz meğimorja tak zvanoga; Malta meğimorje), J (s. v. Cypris, dorcades, gyara, insula … meğimorje kotar z vodami okolo i okolo obstert), P (s. v. insula 26, insularia 312, sarda … sardela … sardelica … mala ribica tak rečena od Sardinie … italianske zemļe meğimorja 1011, terra cimolia … zemļa pračev … zemļa iz meğimorja … bela ali rumenasta 35). Tita poslal je [Pavel] vu Kretu meğimorje za biškupa. Vitez raf 33. Na meğimorju Island zvanem nahağa se stanovita fela beleh lesic. Danica (1838) 31. |
