Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Rezultati pretrage za: meńavec

meńavec

m
1. onaj koji ostvaruje kakvu promjenu, koji je sklon preinakama; usp. menitel1. B (s. v.  mutator … vmenitel … meńavec, variator), J (s. v.  mutator … premenitel … meńavec).
2. onaj koji zamjenjuje što u trgovanju; usp. muntavec. J (s. v.   equitiarius).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU