f (sg. N merica, G -e, I -um, pl. G meric, A -e) dem. od mera; mjerica.
1. mjera za količinu i zapremninu čega i posuda koja je određene zapremnine. B (s. v. amphora, amphorarius, metreta, modium; merica), J (s. v. quadrans). Vu hiže [je] … 1 merica z dreva bukovoga. Beh 26. Stalo je pako onde šest kameniteh vedric … zmed kojeh vsaka je deržala dve ali tri merice. Ev 28.
2. isto što mera 2. Z posejami … od iste merice meļe četerta … stran kruha više dojde. Horv kal-b (1818) 35.
3. u svezi ~ rimska vrsta mjere za količinu i zapreminu tekućine. P (s. v. modiolus romanus … četertak merice rimske ili četerta stran 693, modius romanus … merica rimska … tretja stran verča velikoga rimskoga 692, semimodius romanus … pol merice rimske … deržala je osem šestakov rimskih 692, semodiolus romanus … osmak merice rimske ili osma stran 693).
4. izr. ostati zakrit pod mericum biti zapostavljen, ostati nepriznat. Apoštolski navučiteli … ne moraju zakriveni pod mericum ostati, nego se postaviti moraju na svečńak. Gašp III, 45.
