f (sg. N mezga, L -i).
1.
a. meki, bijeli i sočni dio stabla ispod kore, bjelika; usp. mezdra 2. d. B (s. v. alburnum; mezga).
b. sok u drveta, mezgra,Mezga f. der Baumsaft. Krist anh 23.
2. vrijeme raznošenja, cirkulacije hranjivih sastojaka i vlage kroz biljku; usp. mezda, mezg3. Čez 20 dan more se odvezati i budeš videl da se je oko prijelo: to biva kada je drevo v mezgi, najmre v sušcu, v travnu, klasnu i serpnu. Danica (1838) 60.
