adj. (sg. N m. mertelni, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, A n. mrtelno Bel prop 97, I n. mertelnem, mrtelnem Bel prop 105, pl. N m. mertelni, G m. -ih, A f. -e).
1. koji mora umrijeti, koji ne može živjeti vječno, smrtan; usp. mrteļen, smrten. H (s. v. mertelni), B (s. v. commortalis, mortalis; mertelni). Bog [je ńega] pomazal oberh vseh ļudi mertelnih. Vram post B, 29 a. Kruh [je] otac nebeski ļudem dal … po kojem ļudi ne telovnem, mrtelnem … nego duhovnem, nevumrtelnem … živeli bi žitkom. Bel prop 105. Kakov … kip nosite vi sini mertelni? Šim prod 71. Spodobnem načinom Krištuš Ježuš … došel je z mertelnem našem telom oblečen. Gašp II, 810.
2. u svezi mrtelni sen isto što mrtvi sen s. v. mrtev. Gda bi se pak bil iz mertelnoga onoga sna izbudil moļaše se. Habd zerc 317.
