Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

impf. (prez. sg. 2. mumlaš, 3. -a; pril. prez. mumlajuč).
1. isto što mumļati 1. Nijednoga redovnika ne ki marļivo svoj breviar mumla. Habd ad 582. Kaj tam pri vratih stojiš ter z tobum mumlaš? Pap 4.
2. zujati (o pčelama).Velike pčele … čuju [se] mumlajuč i brenčeč. Danica (1834) 28.

impf. (prez. sg. 1. mumļam, pl. 3. -ajo Kov rkp 52, tisk 98).
1. prigušeno, nerazgovijetno govoriti (kao sam za sebe ), mumljati; usp. mumlati 1. J (s. v.   mutio).
2. brundati, gunđati (o medvjedima).Mumljajo medvedi. Kov rkp 52, tisk 98.
3. jesti prepunih usta. B (s. v.  jem … jem na vsa vusta).