| naduseńe | n (sg. L naduseńu) gl. im. od nadusiti; podbadanje, podjarivanje; usp. nadušavańe, nadušeńe. B (s. v. incitabulum, suscitabulum), J (s. v. instigatio). Prosim anda zadnič ovo isto grofu obznaniti i ńemu povedati da ja ovo po naduseńu Golona včinila sem. Mat gen 57. |
| nadušeńe | n gl. im. od nadusiti; isto što naduseńe. Takve žalnice … jesu preveliko nadušeńe iliti podžigańe na nečistoču. Matak I, 256. |
