| nagibleńe | n (sg. NA nagibleńe, L -u) gl. im. od nagibati (se); nagnuće, naklonost. B (s. v. permotio). To nagibleńe zovu vučeni teologi inchoatum assensum, pričeto privoleńe. Habd ad 698. |
| nagibļeńe | n gl. im. od nagibati (se); ganuće; usp. nagibleńe. X (s. v. moveo … permotio, nagibļeńe, Bewegung). |
