Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

impf. (prez. sg. 1. namenujem) impf. od pf. nameniti; prema nameniti 1 odlučivati; kaniti, namjeravati; usp. nameńati, nameńuvati. B (s. v.  assigno, propono; kanim, nakanujem, namenujem).

impf. (prez. sg. 1. nameńujem, pl. 3. -ju) impf. od pf. nameniti.
1. isto što namenuvati. B (s. v.   institutio;   kanim).
2. određivati. Pisma koja kakvu odlučenu glavnicu vu sebi nameńuju, moraju se po zadobļenem službenem obsvedočenńu … zapečatiti. Danica (1847) 165.