| neprestajni | adj. (sg. N m. neprestajni, f. -a, G f. -e, A f. -u, I m. -em, f. -um, pl. N m. -i, G m. -eh, A m. -e, n. -a, f. -e) neprestan, stalan; vječan; usp. neprestalni, neprestanen 1, neprestani, neprestanļiv, neprestańen, neprestańi, neprestojni, sevdiļni. B (s. v. continuus, perennis, perpetuus). Na verhuncev gor ovakoveh neprestajni i vekivečni led i sneg navaden je stati. Rob I, 123. Daj nam, prosimo te … Bože naš … obladańe z neprstajnum pobožnostjum obslužavati. Ev 267. |
