| nosast | adj. (sg. N m. nosast n. -o f. -a pl. I m. -emi) koji je duga nosa, nosat; usp. nosat. H (s. v. ), B (s. v. nasatus, sileus; človek … nos 9). nosast … prinosast), J (s. v. nasutus). [Kramari] jesu … fašensku opravu … izvadili, z vsakojačkemi … nosastemi obličaji vu štacune svoje obesili. Gašp I, 969. |