pf. (inf. oživiti; prez. sg. 3. oživi; pridj. akt. sg. m. oživil, f. -a; oblici koji mogu biti i od oživeti donose se tamo) usp. oživeti.
1. učiniti da tko oživi, oživiti. J (s. v. vivifico). Z neba hoče drugoč priti i vse mertve oživiti. Petret 200. Bog veli: Ja hoču vmoriti. Maria veli: Ja hoču oživiti. Mul pos 615.
2. okrijepiti, osnažiti, vratiti vjeru. Daj ti mene tak poslušati tvoje svete reči … da mi dušu obudi, oživi, okrepi. Kraj 104. Gospone Ježuš Krištuš, koj si po tvojoj smerti ov svet oživel, oslobodi nas od vseh krivic našeh. Mul hr 151.
3. početi opet vrijediti, ponovno se provoditi. Tiem zakonom se more na mesto pripeļati i oživiti pogubļenoga imenja ladanje. Perg 26.
